Polazeći od značaja očuvanja ozonskog omotača Generalna skupština UN je na svom 49 plenarnom zasijedanju 1994 godine proglasila 16. septembar Međunarodnim danom zaštite ozonskog omotača. Na taj dan 1987. godine u Montrealu je usvojen protokol koji je omogućio da Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača, usvojena dvije godine ranije, postane operativna. Bečka konvencija je fokusirana na pitanja naučnog istraživanja ozonskog omotača i međunarodne saradnje u toj oblasti, dok je Montrealski protokol skoncentrisan na pitanja kontrolnih mjera i smanjenje, odnosno isključivanje iz upotrebe supstanci koje oštećuju ozonski omotač.
Kada je Montrealski protokol potpisan prije dvadeset i jednu godinu, tada nije bilo izvjesno da li će biti moguće postići eliminaciju supstanci koje oštećuju ozonski omotač u kratkom periodu, koji je je utvrđen ovim ugovorom. Danas, zahvaljujući Montrealskom protokolu redukovano je preko 95% supstanci koje oštećuju ozonski omotač, čime se ozonski omotač štiti za sadašnje i buduće generacije. Ozonski omotač predstavlja tanak zaštitni sloj oko Zemlje, sastavljen od molekula ozona i filtrira zračenje koje dolazi sa Sunca. Ozonski omotač propušta "dobro" zračenje, koje je preduslov za život na zemlji, a zadržava "loše" zračenje koje utiče na zdravlje ljudi, prvenstveno izaziva oboljenja kože i očiju. Ukupna debljina ozonskog omotača u prosjeku iznosi oko tri milimetra. Razaranje ozonskog omotača je posljedica zajedničkog dejstva različitih faktora, od kojih je ključni prisustvo određenih hemikalija u gornjim slojevima atmosfere, a koje su se koristile u rashladnim i sistemima za zaštitu od požara, kao rastvarači i potisni gasovi. U svim zemljama svijeta 16. septembar. obilježava se kao međunarodni Dan zaštite ozonskog omotača,